субота, 22. октобар 2011.



Nova zbirka poezije Viktora Raduna Teona - Vavilonski vodopadi

Moja druga zbirka poezije pod naslovom Vavilonski vodopadi u izdanju Orpheusa iz Novog Sada, biće objavljena za vreme trajanja Sajma knjiga u Beogradu, od 23. do 30. oktobra.
Vavilonski vodopadi je zbirka koja se nadovezuje na moju prvu zbirku - Jaje jednoroga, i čini drugi deo velikog ciklusa od pet zbirki poezije, kako sam planirao da realizujem. Svaka zbirka je u skladu sa određenim "elementom". Prva zbirka poezije je, naravno, bila posvećena Prvom principu, Bogu, odnosno Duhu. Druga je posvećena elementu Vode. Treća će biti posvećena Vatri.
Zadovoljstvo mi je da pozovem sve koji su zainteresovani za moje radove i pisanija, i moju poeziju uopšte, da dođu na Sajam, na štand izdavačke kuće Orpheus iz Novog Sada.

Ovde čitaocima bloga dajem na uvid jednu pesmu iz zbirke, gde se objašnjava simbolizam zbirke.

Reč pre sazdanja

Ova knjiga je satkana od vizija, a ne od reči. Ona je testament koji se nastavlja na moju prvu poetsku knjigu Jaje Jednoroga.
Ako je prva knjiga bila otelotvorenje čistog Duha, koji mi se ukaza u obličju snežno-belog jednoroga, tada je ova druga ispoljenje elementa Vode.
U godinama koje dolaze, čovek će se naći pred ogromnim iskušenjima.
Kada se na vrletnom putu bude isprečio bezdan, ko će ga preskočiti?
Da li će se kraj pokazati kao obmana?
Voda je prvo veliko iskušenje.
Ovde je zapisana tajna žrtvovanja. Tajna Vavilona.
Veliki potop.
Inicijacija. Smrt i ponovno rođenje.

понедељак, 19. септембар 2011.


Branko MIljković

OSEĆANJE SVETA

Pronicljiva vatro ne iskušavaj me toliko
Dok me ne shvate pevaću neometen
U mome srcu sunce i noć postaju ljubavnici
Kad sanjam u vrtu ispod jorgovana

Miris je zgusnuta praznina u biću
Koje se udaljava od sebe kao u molitvi
I tako starimo ja i moj plamen
I tako se opijamo svojim životom i pepelom

MIris cveta je miris njegove buduće smrti
To miriše njegova senka njegovo ime
Toliko proslavljeno u vazduhu
Toliko traženo u rečnicima.

Taj iskren miris nežna magla u glavi
Kaže da je osećanje sveta u jeziku
Al nepokretna reč brzo iscrpe svoj smisao
A cvet ustupi svoj nežni koren zvezdi

Branko Miljković - pesnik i i filosof

Branko MIljković je za mene uvek bio pesnik za pesnike.
Filosofski pesnik. Ili kako to lepo kaže Saša Radojčić, filosofičan pesnik.
On je živeo poeziju i opevao život.
Branko u svojoj poeziji promišlja o mnogim istinski bitnim pitanjima sveta i čoveka. Njegova poezija je istinski humanistička.
Poezija i filosofija se dodiruju, prepliću. Poeta, kao i filosof, ne mire se sa svetom kako izgleda, pokušavajući da dokuče svet kakav jeste.
Od težnje se ne može pobeći.
U Brankovu čast, preneću ovde njegovu pesmu Osećanje sveta.

четвртак, 18. август 2011.

IZBOR NAJBOLJIH KNJIGA IZDATIH U SRBIJI U PRVOJ DECENIJI XXI VEKA

(Napomena:
Tekst koji sledi preuzet je sa bloga Saše Radojčića: http://sasa.radojcic.org/mojih-top-10
V. R. Teon)


Mojih top 10

Poslednjih dana se u književnoj i kulturnoj javnosti govori o izboru autora čije će se knjige prevoditi na nemački u okviru priprema nastupa Srbije na Lajpciškom sajmu knjiga 2011, gde će naša zemlja biti počasni gost. Pozvano je tridesetak kritičara da daju svoje predloge najboljih knjiga u prvoj deceniji XXI veka, i na osnovu njihovih glasova formira se lista autora reprezentativnih za sadašnji trenutak srpske književnosti.

Pošto sam se našao u tom kritičarskom kolu, ovde prenosim svoju top-listu. U njoj je najmanje romana i uopšte proze, a najviše poezije – ne zato što sam sektaški naklonjen pesništvu (a jesam), nego pre svega zato što je u našoj književnosti poslednjih 15-20 godina poezija znatno kvalitetnija i vitalnija od proze. U listu sam uvrstio i tri knjige iz esejistike, žanra koji je uvek autsajder u takmičenjima za “najčitanija” dela, ali dugoročno pruža najbolju dijagnozu estetskih mogućnosti jednog vremena.

Da ne dužim – mojih top 10:

Esejistika:

Borislav Radović, O pesnicima i o poeziji (2001)
Jovan Hristić, Terasa na dva mora (2002)
Dragan Stojanović, Lepa bića Ive Andrića (2003)

Poezija:

Novica Tadić, Okrilje (2001)
Duško Novaković, Smetenjakov crtež (2002)
Vojislav Karanović, Svetlost u naletu (2003)
Radmila Lazić, Doroti Parker bluz (2003)
Milan Đorđević, Radost (2008)
Živorad Nedeljković, Ovaj svet (2009)

Proza:

Vladimir Tasić, Kiša i hartija (2004)

Autor teksta: Saša Radojčić

уторак, 16. август 2011.

EZRA PAUND: Biografija Ezre Paunda po prvi put na srpskom jeziku

Biografija Ezre Paunda po prvi put na srpskom jeziku

Konačno, posle višemesečnog napornog rada, završio sam prevod biografije Ezre Paunda američkog pisca i biografa Čarlsa Normana.

Ovo je prva biografija Ezre Paunda na srpskom jeziku. Normanova biografska monografija o Ezri Paundu uskoro će se ekskluzivno pojaviti i na srpskom tržištu knjiga, u izdanju istaknute izdavačke kuće Orpheus iz Novog Sada. Ova knjiga će popuniti prazninu koja postoji u oblasti moderne angloameričke i svetske književnosti i baciće novo svetlo na Paundov život i priključenija, i njegovu herojsku i tragičnu umetničku i životnu odiseju.

Šta reći o Ezri Paundu?

Ezra Veston Lumis Paund (1885-1972) svakako predstavlja jedinstvenu pojavu u modernoj književnosti. Bez njega slika svetske književnog i umetničkog stvaralaštva XX veka bila bi tek puka žvrljotina ili skica nekog neveštog slikara. Paund je čovek koji je prodrmao ustajalu književnu scenu Evrope i Amerike, i uneo nove, originalne kolorite i tonove, podižući celokupnu perspektivu i unoseći novu energiju u stvaranje. Paundov književni i umetnički zanos, njegovo osobenjaštvo, vulkanska radna i kreativna energija, naučni i eksperimentatorski pristup pisanju, ostavili su upečatljiv potpis na angloameričkoj, ali i svetskoj poetskoj, književnoj i umetničkoj mapi.
Ezra Paund je pionir, herojska, ali i tragična figura, koji je umetnost i naročito književnost, prihvatao u potpunosti, bez ostatka, kao polje nepreglednih mogućnosti. On je bio istinski čovek od pera, poeta koji je živeo poeziju, čovek koji je krčio puteve književnog stvaralaštva, stvarajući nove forme izražavanja, avangardista i inovator. Paund je bio živa inkarnacija poezije, koji je mislio, govorio, stvarao i prevodio poeziju, ali i koji se oblačio, pozirao i nametao kao pesnik, kao umetnik.
Živeći i stvarajući od početka do kasnih decenija XX veka, svedočio je burnim promenama i tranzicijama, revolucijama i ratovima, doživljavajući i preživljavajući tragične sudbine svojih prijatelja i kolega. Uvek se osećao delom elite, ali bio je učitelj i vođa istinskim genijima, pesnik pesnika, umetnik umetnika. Stoga je Paund prvi među najvećima, jer to je čovek koji je vodio i podučavao čitavo jedno sazvežđe velikih stvaralaca s početka XX veka, među kojima se (samo u oblasti književnosti) ističu: T. S. Eliot, Dž. Džojs, V. B. Jejts, E. Hemingvej, V. K. Vilijams, E. E. Kamings, R. Frost, i mnogi drugi.
Paund je u književne krugove početkom XX veka ušao nenadano i silovito, kao mladi američki pesnik, zaneseni obožavalac trubadura, Dantea i latinskih pesnika. Zasvetleo je nebom kao kometa, obrušivši se na stare, prevaziđene kalupe pisanja u tadašnjoj angloameričkoj književnosti, u vidu preživelih romantičara i prerafaelita, i nametnuo nove vrednosti i poglede.
Neshvaćen i progonjen, uticajan i gromoglasan, Paund je ostavio dubok trag u savremenoj američkoj i svetskoj književnosti, ali i umetnosti, ekonomiji, politici. Paundova autentičnost i nepatvoreni karakter zračili su na ljude iz njegove okoline, i ujedno zbunjivali i zastrašivali one koji ga nisu poznavali, ili nisu hteli da ga upoznaju.
O ovom genijalnom američkom pesniku napisano je malo dobrih biografija. Biografija Ezre Paunda, koju je napisao renomirani američki biograf i pisac Čarls Norman (1904-1996), u izdanju Funk & Wagnalls, USA, 1960. godine, predstavlja vrhunski estetski i literarni doživljaj. Norman je vrlo studiozno pristupio izučavanju života i dela znamenitog američkog i svetskog pisca, potrudivši se da prosečnom čitaocu približi karakter, ličnost i temperament slavnog pisca i oživi njegov lik, opisujući ga u različitim životnim prilikama – za vreme studija, tokom njegovog boravka u Londonu, Parizu, Italiji i drugim mestima u koja je putovao i radio, za vreme njegove profašističke propagande...
Norman ispisuje ovu biografiju na način napetog, uzbudljivog trilera, uvodeći u štivo zaplete, prenoseći razgovore i rasprave Paunda sa svojim istomišljenicima i oponentima, navodeći njegove izjave, kritičke oglede, recenzije savremenika, pesme, eseje, prepiske i poglede. U Paundovoj biografiji saznajemo dosta detalja i o drugim slavnim piscima i umetnicima sa kojima je Paund drugovao i koje je pomagao i svesrdno podržavao (T. S. Eliot, Džojs, V. B. Jejts, Vilijams, Hemingvej, D. H. Lorens, Frost, V. Luis, H. Dulitl, Aldington, F. M. Foks, Brankuzi, Godje-Breska, i mnogi drugi).
U ovoj sveobuhvatnoj ali jezgrovitoj biografiji nalazimo obilje podataka, autentičnih svedočanstava, analize Paundovih brojnih radova, i stičemo uvid u nemerljivu kompleksnost pesnikovog pogleda na svet, koji se u svojim delima inspirisao Konfučijem i trubadurima, buneći se protiv kapitalističke pohlepe za profitom i kamatom (usura), i kritikujući američku i britansku invazionističku politiku.

Čitalac ima dragocenu priliku da doživi čari atmosfere boemije, magiju poezije, ali i svu divnu ljudskost i jednostavnost koja je odlikovala pesnike, pisce, slikare, vajare, muzičare, intelektualce, koji su se radovali zbog svojih dela, saučestvovali sa uspesima i neuspesima svojih kolega, burno se zabavljali, i živeli život punim plućima, verujući u istinsku snagu umetnosti, u snagu promene. To je upravo ona atmosfera i onaj duh koji, na žalost, više ne postoji, ili se tu i tamo oseti u tragovima, a koji nam je danas svima veoma potreban.

V. R. Teon





среда, 8. јун 2011.

USPAVANOST LJUDI

Na žalost, moram da konstatujem da su ljudi, mislim na prosečne, "normalne" ljude, one koje srećemo svakodnevno - uspavani.
Uspavani su jer ne znaju i ne žele da znaju šta im se zbiva, kako im se u glave sipa sve i svašta. Pritom, mislim i na politiku, a i šire.
Što se tiče politike, narod je oguglao. U promene se više ne veruje. Kakve promene? Šta su nam one donele? Gotovo ništa, ili još gore, tačnije rečeno.
Padamo sve više, tonemo, zaglibljujemo se u živi pesak, i to sada kao da nikoga više ne interesuje.
Mladi su potpuno omamljeni, ponajviše Facebook-om, ali i uopšte Internetom. Što da izlaze napolje, kada sve mogu da dobiju preko Interneta. Na Facebook-u su stalno, tamo se nalaze sa prijateljima, časkaju, razmenjuju ideje, viceve, upoznaju se, sprdaju se i zezaju. Facebook im je zamenio stvarni svet. Ako i nije Facebook, onda su silne TV sapunice, turske ili španske, i reality show serijali, tipa Veliki Brat, Farma i slično. Za svakog ima po nešto. Za sve uzrasne grupe je smišljeno nešto što će ih okupirati i odvući od stvarnosti.
Knjige skoro niko više ne čita. To što se i čita, to je uglavnom neka šund literatura, neki trilerčići, koji traju jedno čitanje i posle ih baciš.
Izborima niko više ne veruje. Sve je manje zainteresovanih za skupštinska prepucavanja.
Uzimaju nam teritoriju, i nikom ništa. Bombarduju nas, i nikom ništa. Nasilno upadaju u kancelarije i smenjuju dobre ljude, stručnjake, i nikom ništa. Obećavaju nam puteve, škole, razvoj, i ništa od toga. I opet nikom ništa. Trguju s našim ljudima, sa ljudima koji su se borili, verovali u bolje, i opet nikom ništa.
Odgovornost više ne postoji. Kako? Zašto?

To je ta omamljenost, koja nas okupira, koja okupira naša čula, jer smo bombardovani uzbuđenjima, zanimljivim sadržajima, predstavama. Ljudska psihologija je takva da čovek, a naročito mlad čovek, stalno traga za nekim novim uzbuđenjima.
Život postaje sve monotoniji, jer se sve ili gotovo sve standardizuje, i nama su preko potrebna uzbuđenja. Samo daj, daj, daj nešto novo, nešto uzbudljivo, nešto "in", nešto u "trendu", "fensi" itd.
A za to vreme, političari rasprodaju našu zemlju, truju nas, uništavaju sve što je nacionalno i patriotsko, ubeđuju nas da je bombardovanje u stvari bilo za naše dobro, prosipaju ko zna kakve hemikalije iz vazduha, guraju nas u GMO hranu i vakcine protiv izmišljenih i mutiranih virusa, obećavaju nam kule i gradove, i: NIKOM NIŠTA. NEMA VEZE.
Kako je to moguće? Kako je to uopšte moguće? Šta se to dešava sa ljudima? Zašto smo svi uspavani?
Probudimo se i protegnimo. Vreme je za novi dan.