Slede zvodi iz mog neobjavljenog rukopisa knjige Čovečanstvo na ivici, koja će biti objavljena sledeće godine - 2013. Ovo su delovi koji se odnosi na "kraj politike".
"Ali, u odnosu na ranije reagovanje naroda, današnji narodi su duboko svesni
da je politika demokratije najbezočnija prevara. Oni znaju da su potpuno
nemoćni, i u tom saznanju povukli su se u ljušture svojih domova, svesni da je
jedino što im preostaje – iščekivanje.
Čega ili koga? Ne znaju ni sami, ali oni čekaju, i jedino što ih još održava u
životu je čekanje i nejasna, slabašna nada, da će se dogoditi neko čudo, i da
će se prokleta mašinerija vlasti jednom u budućnosti srušiti ili nestati.
Politika je mrtva!
Nakon lakrdije od izbora koja je održana u dva navrata, 6. i 20. maja 2012.
godine, možemo slobodno da proglasimo da je demokratija u Srbiji, kao i uopšte,
sloboda i pravo građana da biraju vlast ili da utiču na izbor vlasti, što je
suština demokratije, mrtva.
Posle izbora, zamrla je svaka nada. Ljudi su potpuno utihnuli. Vlada neka
opasna, zloslutna, podmukla tišina. Kao neko zatišje pred buru, neko tiho
vrenje, komešanje, nervoza i huk.
Ali, ono što istinski zastrašuje, nije samo osećaj naroda da je prevaren i
obmanut, već nešto što je mnogo dublje, što tutnji bolno usred grudi – to je
osećaj potpune nemoći, nemoći da se bilo šta uradi ili preduzme.
I ne samo to. U danima koji su slavljeni i veličani kao dani sudbinske
odluke za srpski narod, ali i sve ostale narode i etničke zajednice koji žive u
Srbiji – ko je pobedio, a ko izgubio? U nenadmašno perfidnoj političkoj igri u
kojoj su konci vučeni veštinom prevejanog arhikosmičkog ’šahiste’, krajnji
ishod je totalni obrt, neočekivan za sve. I najednom, kada se magluština oko
izbornih zavrzlama počela pomalo slegati, i jedni i drugi, i ’žuti’ i ’oni
drugi’, i ’evrooptimisti’ i ’evroskeptici’ stali su, zanemeli, u čudu. I jedni
i drugi su prevareni."