четвртак, 8. октобар 2015.

Iskušenje

Viktor Radun Teon
Iskušenje

Ne
ne prilazi mi
ne gledaj me
tako puteno
ženski varljivo
ne znaš
kakvom vatrom
buktim
ne prilazi
svojim telom
vilinskim
ne znaš
kako žudim
da te obujmim
da osetim
damare tvog
daha razbuđenog
ne znaš ti
kakav vulkan
u meni spi
ne znaš ti
kakva jeza
mene prožima
samo kad
tiho uronim
u oči tvoje
samo kad
ukopnim
u kožu tvoju
razbokorenu
ne
ne prilazi mi
žednom
ako ne želiš
da sa mnom
uskočiš
u uragan
ako ne želiš
da sa mnom
preplivaš
okean
jer ja sam
tvoje najveće
iskušenje
ja živim
u središtu Zemlje
prebivam
u najdaljem
kutku vasione
i znam
kako
da poljupcima
izbrojim
tvoje sne
i probudim te
u zrenje
novog dana
a posle
ko zna

1 коментар:

Unknown је рекао...

Perfektno!prepoznao sam u stihovima težnju svog bića i strast prema ženi koju Volim....