недеља, 1. фебруар 2015.

Neshvaćeni slap svanuća



Viktor Radun Teon
Neshvaćeni slap svanuća

Rekli su mi da se pučina umiva sama sobom
Nedorečena obalom koju razdneva pesak jutra
Uskovitlane vlati trenutka omeđene ubojitim predelima
Nestvarno živih očiju iza kojih
Lomim ovo žbunje što mi ne da da tavorim
Te oči su tajni trag onih koji su se iz apokalipse vratili
Među nas ostale da nam priređuju
Svakodnevne male spektakle žudnje
Za iščeznućem
A ja sam nastavljao
Da bojim etire kojima hodočastim
Kroz svežnjeve izbeglih reči i unakaženih ceremonija
Da od kapi svoje krvi gradim novi grad
Usred, u centar, u žižu
Tamo gde stvarnost klizi kroz groteskne prste pijanog tvorca
Gde hipertenzija oblutka stavlja tačku
Na neshvaćeni slap svanuća

Нема коментара: