Viktor Radun Teon
Ovovremenost
Stameno snogledan
Dan petlova
Evo otvaram pučinu
Iz utrobe rasporene
bludnice vremena
Zaiskri nepatvorena
zvezdana bol
Mikrokosmički psalmi
koji počinju
Ovim rečima:
Kraj dugog ciklusa propadanja
Plavetnim obzorom drhtava kći smrti
Klanja se onima koji izdržaše
I zadrhta moj glas
Stopi se u bruj svih
glasova umrlih
Za konačnu pobedu i
pir anđela višnjih
Ovovremenost, stapanje
krajnosti
U svetlosni grad
obezličenih istina