уторак, 7. октобар 2008.

Predlog za čitanje

Knjiga Vladimira Kopicla: Tehnoskepticizam
Izdanje: Orpheus Novi Sad, 2007.

Ovo je izvrstan izbor eseja različitih, eminentnih mislilaca iz raznih oblasti filosofije, nauke i umetnosti (Dejvid Votson, Hakim Bej, Rej Kurcvajl, Džejms Lavlok i dr.) koji se bave kritičkim promišljanjem raznih pitanja budućnosti. Toplo preporučujem.

BUDUĆNOST I PROMENA SISTEMA


Osnovna stvar na kojoj treba stalno insistirati jeste:
NEMIRENJE SA STANJEM KAKVO JESTE, TEŽITI STALNO ZA PROMENOM NAVIŠE.

Ali, šta to zapravo znači?
To znači: stalno preosmišljavanje, predizajniranje, prekomponovanje, inoviranje, preispitivanje. Ovo je suštinski princip napredovanja. Istinskog napredovanja. Istinsko napredovanje je samo ono koje je u stanju da se stalno preosmišljava i preispituje, pri čemu se uvek postiže sve bolje i potpunije usklađivanje sa zacrtanim ciljem, i pri čemu se ostvaruje kontinuirana komunikacija sa okruženjem.
Dakle, Napredovanje je permanentno usklađivanje jednog sistema sa svojim okruženjem, uz uslov interakcije i otvorenosti.

Pitanje je sledeće: kako se sve ovo, gore napisano, slaže sa našim političkim i ekonomskim sistemom (Srbije)? Ili, bolje obrnuto, kako se naš sistem uklapa u ove principe?

- da li znamo šta je naš cilj?
- da li smo dovoljno otvoreni za okruženje, ili smo samo zavedeni na jednu stranu i samo prividno vodimo "otvorenu" politiku i "demokratiju"?
- da li se menjamo da bismo se što bolje usklađivali sa svojim i eksternim potrebama i motivima ili da bismo zadovoljavali diktate spoljnih faktora i sila?
- da li je kod nas preispitivanje u funkciji jasnog cilja ili je preispitivanje postalo cilj samo za sebe?

????